Dnevnik jedne freakushe

20.01.2019., nedjelja


Vrijeme...
Prošlo je poprilično vremena od zadnjeg javljanja, puno toga se promjenilo...Sjetih se ovoga bloga, pa da vidim, kako to dalje funkcionira.


- 14:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.07.2007., petak


Pivo
Uglavnom zlatne boje, iako je ima u raznim bojama, meni osobno black je najdraza. E sada zasto post o pivi? E zato jer mi je pun qrac prokletih reklama za pivo, koje su namjenjene iskljucivo muzjacima, kitonosama, kako ocete.
Idemo redom, Ozujsko pivo ona reklama sa pesom, sa Maksom ili kako vec, reklama pokazuje da su zene lake radodajke. Osobno mi je reklama ekstra fuj i mislim da vrijeda nas zene. Ili smo fakat glupe ko stup?
Idemo dalje Prima pivo, reklama ide nesto u smislu pet cura na straznjoj strani skupi ih sve i igraj se s njima. Pa covjece, a zasto nema muskaraca? Zasto se i ja ne bi igrala??
Uclanim se ja tako u Heineken club i oni meni bravo kaj si se registrirao, WTF?? Ne budi lijena napisala ja njima pismo i zauzvrat poklone oni meni majicu uz ispriku, majica Karlovacko. Njihova reklama opet neki likovi sa spikom jer i mi nesto zasluzujemo, a jebote taj muski stav. I tako unedogled.
Pa zar po tome mi zene ne bi smjele pivo piti ili smo manje vrijedne ili kaj? Garantiram da vecinu pive u ducanima kupuju zene, prema tome proizvodaci pive, razmislite malo o svemu. Nije sada da cu prestati piti, ali me fakat zivcirate do bola.
I moja najdraza:


- 22:02 - Komentari (11) - Isprintaj - #

14.07.2007., subota


Navijac
Evo koja slikica, tek toliko da vidite kakvog ja vatrenog navijaca imam doma, ono drugo dvoje ni ne racunam, to se podrazumjeva. Of skroz, mislim na kcer i fuckerasmokin

Uostalom vidite sami:








- 23:43 - Komentari (9) - Isprintaj - #

02.07.2007., ponedjeljak


Kapfenberg
E, da i freakusha se uputila sa dragim u mirno Austrijsko mjestasce gledati tekmu.
Veli meni komad vecer prije, cuj os samnom na tekmu, objasni on meni sa onim posebnim sjajem u ocima o cemu se tu radi i kako od njegovih pizda nitko nece ici.
Naravno da sam rekla, pa stari racunaj na mene. Pa tko bi odolio tom pogledu, toj ljubavi prema jednome klubu kao kaj je Dinamo, ja nisam mogla niti to zelim. Dinamo mi je oduvijek drag srcu, ali gledajuci njega i malu, koje doslovno zive za taj dan kada igra njihov Dinamo, shvacam koja je to ljubav. Hm, da skratm.
Tako se mi spremili, uzeli auto kartu u ruke i picimo prema Grazu. U Grazu nabrzaka ubacimo nesto u kljun i idemo putem Kapfenberga.
Priblizavajuci se sjaj u ocima sve je veci, nabrijanost do maximuma i uzivam pjevuseci omiljene pjesme u stilu plavi, plavi.
Dosli i trazili parking , vidili auto Zg tablica i veli on to su frendovi s foruma, ajmo ih pozdraviti. Pozdravili se s ljudima i zvanicno upoznali i nastavili traziti parking, nekako je bilo dosta autiju i ufuram ja, znas kaj stari, posto je meni moj Gennaro drag ( da ljudi po Ivanu Gennaru Gattusu oli Ringhio) ajmo mi parkat kod Bille. Kasnije se ovo ispostavilo kao jako dobar prijedlog. Vratiti cu se na to. Pih.

Upali u Billu, kupili si pijacu, teta nas je cudno gledala, ali bes nju, ona ionako nije bitna.
Kupili karte, ajme, a karte jad i bijeda, steta da nisam skener i printer uzela, jer bi ih istampala bez frke, mozda ih cak i uslikam, fakat fuj, extra fuj. U albumu od male, ove ce se isticati kao ruzne karte.
Do pocetka smo se druzili sa mladim komadima, deckima i jednim gosponom i bilo nam je zanimljivo.
Polako se priblizavao trenutak ulaska na tribine i svima sam u ocima vidjela ono nesto. Nesto za kaj se zivi, nesto kaj ti ispunjava zivot, srce lupa.
Upali unutra i cekali. Pocelo je i decki su postali navijaci. Rekla sam starom, ja cu se ipak malo udaljiti od Vas, ali vas pratim i veselim se s vama.
Naravno uz gledanje tekme, svako toliko sam bacila pogled na komade, koji su bili u svom filmu, neraskidiva je to veza i stvarno onaj tko to ne vidi i ne moze kuziti. U biti oni se i ne trude objasnjavati tu fanaticnu ljubav prema klubu.


O samoj tekmi, kaj reci? Turina je sirocek dobio blesav gol, ali mu nisu zamjerili i ohrabrivali su ga do kraja. Po meni sudac nas je zainuo za jedan penal ziher, drugi nisam bas vidjela, makar dragi kaze da je bio. Fulali smo par sansi i to je to. Tekma nista spektakularno. Rezultat 1:1.

Kada su poceli problemi? Par minuta prije kraja. Frajer je uskocio na igraliste, dosao do Turine, pozdravio ga, cak tekma nije stala, ma nista. Turina ga je otpratio vani i on se bez frke vratio medu navijace da bi tada panduri pokazali kako su oni cool, isli su ga hapsiti. E, tu su po meni fulali. Pa vec ako nije omeo tekmu, nije nikakvo sranje napravio, bez daljnjeg nije trebao unutra uskociti, ali vec kada je i nije nista ugrozio cemu ga onda hapsiti, osim da izazoves bijes ostalih navijaca.

Krenulo je naguravanje, neki su vikali nemojte, pa dajte se skulirajte, ali ma kakvi, nemres ti to zaustaviti, pocelo je rusenje i cupanje svega na kaj su naisli.
Decko za megafonom ih je molio, oglusili su se.
U biti je sve tako zalosno djelovalo i stvarno nije trebalo do svega toga doci, ali....

Kuzim i decke koji su isli braniti svoje, ne opravdavam sam cin napada, unistavanje tude imovine, tamo su se nasli i auti neduznih ljudi, nastradao je auto na mjestu gdje smo se mi htjeli uparkirati, to je ono kaj sam rekla da je ok da smo se drugdje sparkali.

Pokusali smo i mi izaci van da bi pandur digao pendrek na muza i mene i u tom momentu kada je zamahnuo, dragi ga je uhvatio za pendrek i pitao kaj je on normalan, koji mu je jarac? Pandur se doslovno tresao od straha, ne straha od nas, nego straha od nas svih skupa.
Jedva smo se iskobeljali iz svega, prizor je bio ruzan. Bilo je krvi, bilo je bijesa, svega onoga ne lijepoga.
Naravno da imam kojekakvih fotografija, ali ih ovom prilikom ne zelim staviti samo iz razloga jer ne zelim da nitko od deckiju nastrada. Fakat ne zelim, mada su mozda neki to i zasluzili.

A da ne pricam kako su nas na granici pretresali, gledali, fuuuuj.




- 02:07 - Komentari (9) - Isprintaj - #

19.03.2007., ponedjeljak


Nesto
E, ovo je post samo za tebe Zmajska Draga moja, samo za tebe post nesto. eto, napisah nesto i sada sam neko vrijeme bez brige, a bas bi mogla opet malo o zakonima u rvata, u srijedu sam opet na sudu, ali mislim...Ah...Bljuv.
- 21:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

19.07.2006., srijeda


Zakoni u Hrvata
Zakoni postoje, ali pitanje je da li ih se itko drzi i provodi li itko sve te silne zakone. Netko pametan kaze "Zakoni su tu da se krse".
Nekada mi pase krsenje istih, ali uglavnom se drzim nekih osnovnih regula. Pretjeram nekada sa gasom, ali to i nije tako veliko zlo ( da se odmah ispravim, ne smatram to zlom ako time ne ugrozavam sigurnost ostalih sudionika u prometu) Pih, kako sam ovo srocila.
Ono kaj mene kao gradanku ove zemlje smeta je totalno ne postivanje i ne provodenje nekih od zakona. Zivim u djelu grada gdje je max. dozvoljena brzina kretanja vozila 30km/h. Tu nikada nema policijske patrole koja bi stvarno provodila tu odluku. Nesrece se tu desavaju vrlo cesto, ali opet to policiju ne zanima.
U blizini je park, koji se nocu pretvara u zabaviste lokalnih luzera i pijanaca, ujutro hrpa razbijenih boca, limenki piva, sprica, nazalost i to nikoga ne zanima,usprkos stalnog upiranja prstom u taj problem grada. Policiji, nazalost ni traga ni glasa, a cak i ako se nade pokoji savjesni gradanin , pa nazove policiju, oni se ne odazovu. Opet moram napomenuti, da nemam nista protiv da se likovi zabavljaju, ali ujedno trazim od njih da imaju toliko kulture pa da se ne deru cijelu noc i ne ostavljaju krs za sobom.
O nepostivanju invalidskih parkirnij mjesta da i ne govorim, svjedoci smo svakodnevno ne postivanja istih, a policije ni za lijeka.
Slijede sanitarna, gradevinska inspekcija. E te pak boli kita za sve. Zakon je regulirao i u tim podrucijima kaj se smije kaj ne i tako izmedu ostaloga ne smijes prosiriti svoj stambeni ili poslovni prostor bez potrebne dokumentacije.Tako sam se ja regularno po zakonu uputila na mjerodavne sluzbe i rekli su kaj sve trebam, oduzilo se na par mjeseci da sam skupila sve potrebno, sve poplacala i pocela sa radovima. U meduvremenu frajerica prosiri svoj lokal na zajednicke prostorije, zatvori nam pozarni put, naravno sve bez dozvola i to traje evo ima 5-6 godina i postoji rjesenje o rusenju i nista se ne desava. Te iste upitas u cemu je kvaka, njima se neda, boli ih ona stvar jer to i nije tako strasno.
Ne da nije strasno nego je odvratno, zasto sam ja morala sve ono poplacati?? Zakonom regulirano, pa kaj su neki van tog zakona? E, takve me stvari ljute, ljute me do te mjere da su sada ovi problemi poslani do Zagreba. Ipak je u toj metropoli nekoga briga. Zalosno je da je tako ocito samo u Zagrebu.
Sanitarna, odes jednom, odes drugi puta, dogovor je idemo svi stanari i ukazemo na problem smrada iz kafica, odvratnog smrada i buke i naravno nepostivanja radnog vremena. Dodes i sve se dogovoris i ides doma sretan, a kada ono brus sve se nastavlja.
Zakonom i to sve regulirano i sva prava na strani stanara, ali... E, ali...
I onda se cudimo kada nekome pukne film i uzme stvari u svoje ruke. I onda ga ti isti osuduju, pa dajte ljudi radite svoj posao, onako kako Vam je zakon propisao.


- 21:03 - Komentari (13) - Isprintaj - #

17.07.2006., ponedjeljak


Vlasnici pasa-gradani drugoga reda
Smatram nepostenim i u najmanju ruku bahatim, ponasanje nasih trgovaca, naspram nas potrosaca, a ujedno i vlasnika pasa. Sve to iz slijedecih primjera.
Idem u Konzum, uzimam Ponga i njegovu torbu, na ulaznim vratima nema znaka zabranjeno za pse i naravno ulazim. Nisam ni krocila, evo ti babe, ne mozete sa psom unutra. Pitam iz kojih razloga? Ona pocne urlati na mene da pas ne smije u ducan. Napomenem da nema naljepnice i da nemam namjeru izaci van. Urla, urlam i ja i nema sanse da izadem, neka zove koga joj drago, necu izaci dok ne obavim kupnju.
Obavila sam kupnju i otisla dalje. Slijedece jutro na Konzumu osvane naljepnica sa prekrizenim pesekom. Nisam taj dan ulazila. Pokusala nakon par dana i naravno bila upozorena.
Idemo dalje. Isto tako spremim se u ducan i to DM, Pongo u torbi i nije proslo par minuta, evo zene zamnom, ne mozete tu s psom, opet ja da vani nema naljepnice, zena se smiluje i kaze obavite i izadite. Kaj je mislila da se budem sa pesom uselila u DM? Svasta.Opet prode par dana i ja u DM, kada evo neke druge zene, ne mozete sa psom unutra...Izadite odmah.Dere se. Mirna i hladna ko spricer nabacim joj killer look i pitam kakvih problema ima. Ona mi kaze kako pas ne smije biti u ducanu, ali nezna objasniti zasto. Opet kao pokvarena ploca ponavljam, nema naljepnice. Osvane ubrzo i naljepnica, koju ja uopce i nisam primjetila, manja nego konzumova. Uletim opet u ducan i budem upozorena neka kupim i izadem i da imaju naljepnicu, pogledam bolje i vidim malu naljepnicu. Osjecam se kao neki lopov,kriminalac. zena napominje kupite i izadite. Ne kupim nista i izadem.
Evo jos samo jedan primjer. Salon namjestaja na Zagrebackom velesajmu. Spremimo se svi zajedno u nabavu namjestaja i sve vec unaprijed dogovoreno, dolazimo platiti i voze nam namjestaj doma. U pitanju je poprilicna svota novaca, kaj mozda i nema veze, ali eto. Na ulazu zastitar, koji nam odmah bez pardon ufura ostavite dukelu u autu, pa se vratite.
Pogledam dragog i vidim ga da je zakipio i da to nece biti dobro i pokusavam se snaci i nazvati salon od kojih namjeravamo kupiti namjestaj. Frajer ubrzo dolazi i govori isto, neka psa ostavimo i dodemo potpisati papire i uplatiti. Nije stigao niti izgovoriti do kraja, vec je bio napadnuti sa svih strana.
Ne trebam niti reci da smo sjeli u auto i krenuli dalje. Razocarani, ljuti. Ovo su samo neki od primjera na koje nailazim svakodnevno.

Smatram nepostenim i krajnje bezobraznim takvo ponasanje trgovaca. Zanimljivo kako ti isti ducani, Konzum i DM u svom prodajnom programu imaju potrepstine i hranu za peseke, a oni nisu dobrodosli. Cak im ne smeta, da od njih kupujem meso, povrce za tog istoga psa.
Kuzim da neki ljudi ne podnose pse, ali recimo kaj sa onim ljudima koji ne podnose djecu ili starije ljude, kaj i za takve cemo izraditi naljepnice sa prekrizenim likovima i ljepiti po ducanima? Psi su prljavi, gluposti, a ljudi su cisti? Koliko mi samo puta prode glavom da razmisljam o tome tko je recimo dirao paradajz koji ja ocu kupiti i koliko je taj netko bolestan i iskasljao se na taj paradajz, ma mogu opet do sutra takve stvari nabrajati.

Kako se boriti protiv toga? Tesko, nasla sam par malih, privatnih ducana kojima Pongo nesmeta i koji su zadovoljni dok cijela familija dode u nabavu, rijetki su, ali postoje.

Opet jedna od fora, ako imate zivaca i volje, kao ja, uzmite zecica, zamorcica, stakora, macku, pticu.... i udite u ducan, naljepnice za te zivotinje ne postoje, pa neka urlaju u svojoj muci i bijedi.

Mrzim ovakvo drustvo, mrzim dok me ogranicavaju i sputavaju zbog clana familije, a sama sam bespomocna da se branim protiv svega.



- 20:23 - Komentari (49) - Isprintaj - #

06.06.2006., utorak


Moj maneken
Pošto sam se ulijenila, da to nije za ljude evo samo koja slikica






- 12:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.03.2006., ponedjeljak


Croma
Evo nešto od mene, sasvim novo. Mali test isprobanog vozila. Naime radi se o Fiatovoj Cromi i to 2.4 Multijet 20V sa automatskim mjenjačem. Da Vam prvo nabacim par tehničkih podataka, a onda kratak osvrt i nešto slika.
Ima 5 cilindara u liniji. Maximalna snaga 147KW, 200KS/4000br. okretaja. Opako. Mjenjač, naravno automatski. Gume 215/50 R 17 91W aluminijske felge.
Max. brzina 216km/h. Od 0-100 sa dvije osobe unutra 8,5 sek.
Ajde ako Vas baš zanimaju tehnički podaci, sami će te ih potražiti. Sada moj dojam o autu.
Kako svaka žena gleda na auto, prvo i najvažnije nam je tobož vanjština. Preuzimanjem auta, gledam ja to čudo i neznam kaj bi mislila, Fiat kao nekada i sada nema dodirnih punktova. Sprijeda me podsjeća na Masseratija, odostraga pojma nemam dvoumim se između Alfe i Seata. Prvi dojam o vanjskom izgledu nije najbolji, ali Bože moj ne može nam svima biti super. U biti mi vanjski izgled nije toliko važan jer se vozim unutra, unutra mora biti savršen, a to Croma uistinu je. Sjedanjem unutra i zatvaranjem vrata dobija se dojam izoliranosti i nedodirljivosti vanjskoga svijeta. To mi se dopalo. Izrađena je od jako kvalitetnih materijala, oku ugodnoga, osim ukrasa od drveta, koji nisu po mojem ukusu, tu bi ja stavila aluminij. Testni model nije imao kožu nego neki novi materijal sličan veluru i naravno da ga kupujem unutra bi bila koža jer to se Cromi shicka.
Vozeći se po našim rupičastim cestama pokazala se kao prava dama, nema cvrčaka, nema lupkanja, mir i tišina, čuje se samo zvuk iz CD playera ( Blaupunkt, ak Vam je i to važno). Lagano i bez uzrujavanja prelazi sve grabe, pružne prijelaze i ostale nedaće na koje nailazi po našim cestama. Mjenjač je izvanredan, automatski naravno. Motor? E, ljudi moji čupa. Doslovno čupa, a ova baš izaziva da se proba. Koma nešto, preticanje postaje dječja igra. Zamjerka gumama GoodYear koje su bile na testnom vozilu, te gume nisu dovoljno dobre za tu snagu, imala sam osjećaj da će se gume istopiti, ozuti se od te jačine. Preuzimanjem auta i pogledom na putni kompjuter moglo se vidjeti da je netko trošio prosječno 11,5L dizela. Majko moja kaj je taj netko radio?? Nakon kilometara i kilometara naša prosječna potrošnja bila je 7,2L, što mi se čini malo za taj bolid sa tako jakim motorom i automatskim mjenjačem.
Sjedala ugodna i više nego ugodna, za male guze, pa one velike guze, za sve guze je super. Odostraga na sjedalima ima mjesta kao u priči, isto tako ugodno. Veliki plus imaju ugrađene zavjese za zaštitu od sunca, koje stvarno dobro služe svojoj namjeni. Mada sam bila skeptična, kada sam ih ugledala i komentirala kako ovo mora da zvecka, ali od zveckanja niti Z. Zavjese imaju sve pluseve s moje strane.
Prtljažnik? Veliki, ali ne dovoljno za moj ukus i za tako veliki auto, ima kao dva nivoa, digne se podnica i onda ima nekih 20cm udubine ispod tog platoa, po meni bespotrebno jer se iz drage nam Austrije ništa nemre švercati jer se skonta, ali dobro je za svaki dan, ispod tutnete prvu pomoć i ostalu opremu koju moramo imati da nam ne otuđe novčiće. Znači, prtljažnik dovoljan za familiju, ali ne i za nešto ozbiljnije, čitaj veliko shopingiranje.
Klima automatska, super radi sve 5, kaj sam još zaboravila napisati? Pojma nemam, ako se dosjetim biti će update-a.
Sveukupni dojam? Hm, gledajući tako Cromu neko vrijeme, počela mi se i izvana dopadati, onako nekako prpošna, otmjena, samozatajna, baš mi je coolerica. Unutrašnjost, vozne osobine sve 5. Sitne promjene bi svakako uvela, aluminij unutra, koža, druge gume, znači da si ga kupujem to si mogu odabrati. Croma od mene ima čistu peticu.

Znate kaj, previše je to slika da ih tu fliknem, složim album, pa kasnije stavim link, a do tada uživajte kao i Pongo u vožnji. Evo kako se Pongači čini Croma. Zadovoljan mališa, a to je ipak najvažnije.









Slike Crome
E i da napomenem da se slike mogu drugdje kačiti i koristiti samo uz moj pristanak, u protivnom jao si ga Vama.
- 20:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #

08.02.2006., srijeda


Slike kako Pongo pliva i uživa, danas se snijeg topi, pa je bio posebno raspoložen, a sukladno tome i prljav :lol:




















- 20:12 - Komentari (25) - Isprintaj - #

29.01.2006., nedjelja



Go Go........Go On Love Its My Birthday!
You Look Tarty Love Its My Birthday!
I'll buy you a barcardi love its my birthday!
and you know I'm having a laugh its not my birthday!

[Chorus x2]
you can find me in the pub with a pint of bud
look love i've got a fiver if you let me see your jugs
im in to playing to darts, i aint in to growing shrubs
so come fill up my mug before my fag gets stubbed

when i pull up out front you see my vauxhall nova
when i hit the bar its ten pints before im over
i came to watch the game cause im a blackburn rover
and im munching M&Ms while im downing smirnova
but only nothings changed cash down bottoms up
and i got a papercut from rolling my rizla up
if you watch how I move you'll mistake me for a geezer or gimp
cause I fell down the stairs and now walk with a limp
in the back bits of Watford they say fifty you hot
they like me i want them to love me like lesbian hot
but go in to Hemel-Hempsted they'll tell you im crazy
cause i once got drunk and humped the statue of a lady
but im fully focused nowwww
tea and coffee on my mind
got a part time job in the daily grind
and this girls yeah
she loves my hair
she likes my car
her friend is fit but she's as ugly tooo riiiigggggghhhhhtttttt

[Chorus x2]

my girlfriends mum give me the cash
that bought me all my fancy stuff
my couch, my fridge, my plates, my waste
look mate im tied down but i aint changing
and you should love it way more than i hate it
your like my dad fashion sense is outdated
im that bloke by the bar when im on my round
your that weird guy who never leaves or makes a sound
when the beats start pumping i get my macerana on
my mates drag me to the chair before the end of the song
if the roofs on fire someone dial 999
and you wanna get frank love
it isnt a crime
i'll tell you what i tell every girl
your fit
nice hair
if you dont wanna rush it here's another red square
or i can tell my mates to be round the back with a kronenberg
they'll know where we've ****ing been [YEAH! Laughs]

[Chorus x2]

dont act like you dont know where i been either mum!
in the pub all the time mum
its about to pop off mum
burn unit
- 21:50 - Komentari (16) - Isprintaj - #

27.01.2006., petak


Samo slike
Neznam kaj mi je, čak sam i zaboravila na blog i fakat bi se mogla trgnuti i nešto napisati. Do tada evo malo slika














- 11:38 - Komentari (10) - Isprintaj - #

21.10.2005., petak


Naslov
Da vidim da li ce se vratiti iz mrtvih. Nema arhive.
- 23:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.09.2005., petak


Ultra Trash (čitaj -Ja volim samog sebe )
Mislim , stvarno, ovo na kaj sam danas naišla je ušlo u konkurenciju "Trash Of The Year". Nema konkurencije. Bljuv. Svaka riječ, svaki opis je suvišan, prosudite sami, komentirajte...Bandić
I oni pozitivni su dobrodosli
- 13:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.09.2005., nedjelja


Pomoć Filipu
Kako ste i sami primjetili ne pišem, pišem samo u momentima kada osjećam da trebam nešto reći ili ukazati na nešto. Tako je nažalost i ovaj put. Ovo kaj sam danas pročitala me dirnulo i smatram da svi mi trebamo nešto učiniti. Molim Vas imajte toliko vremena i volje pročitati pisanje jedne mame, pomognite koliko možete.
Tekst je kopiran sa Mama-Mami


Dio prvi:

Na ovom forumu sam nedavno pisala kako su nepravedno mom djetetu uzeli invalidninu i proglasili ga sposobnim za samostalan život i rad, i uz to da je dobre osteomuskularne građe a od rođenja boluje od Osteogenesis Imperfecta (bolest krhkih kostiju... kad frakture nastaju spontano).
Za bolest mog sina nema lijeka, djeca koja se rode s ovom bolešću ( ako uopće prežive porod ) su doživotni invalidi i ovisni su o roditeljima i stalnoj medicinskoj skrbi.
Možda je netko nedavno pročitao u 24 sata (novine) ili u Večernjaku našu tužnu priču kako sam se morala boriti da djetetu vratim invalidninu ...(obećali su da će je nastaviti primati bez obzira na negativno rješenje i mišljenje liječničkih vještaka) No svedno gubi pravo na uvećani DD jer je rješenje negativno , a za pomoć i njegu mi do dan danas nisu ispostavili rješenje.
Kontaktirala sam Pučkog pravobranitelja koji mi je puno pomogao, sa savjetima i njegovom angažiranošću oko samog slućaja , no svedno moramo čekati da dođe pozitivno rješenje iz Ministarstva zdravstva i socialne skrbi a postoji mogućnost da i oni donesu negativno rješenje ...što bi znaćilo da moram s cijelim slučajem na Ustavni sud RH.
Najgore je to što nikog nije briga kako ćemo mi izgurati Filipovu operaciju i rehabilitaciju .
Nikog se ne tiče što ću ja vjerovatno morati kampirati pred toplicama i rehabilitaciskom bolnicom jer nemam od čega platiti svoj boravak.
A da ne govorim o ostalim Filipovim potrebama ....
Na invalidska kolica moramo čekati odobrenje od HZZO-a tri tjedna , što da ja u među vremenu radim ,da djete vozim u taličkama
Poslije same operacije na koju ide u za koji dan bit će nepokretan najmanje 4 tjedna ( obadvije noge ćemu radit odjedanput).
Mame trebam pomoć

dio drugi:

Ono što ja prolazim s Filipom ne bi poželjela niti najgorem neprijatelju.
Doista je teško i grozno kad moraš tražiti pomoć od ljudi koje uopče ni ne poznaš.
A još gore je što naša djeca završavaju kao žrtve birokracije, a mi roditelji prisiljeni smo se snalaziti kako umijemo i znamo.
Nitko ne shvaća kad moraš iskeširat 2500 kuna za cipelice ,jer imamo pravo samo na jedan par godišnje preko HZZO-a... a djetetova noga raste, a da ne govorim o tome da imamo pravo na samo jedan model, tako ako uzmete zimsku cipelu, morate kupiti ljetnu.
O kolicima sam vam već napisala ...samo tri tjedna mora se čekat odobrenje za njih, a gdje je onda dok vam ih isporuče jer moraju bit po mjeri.
Audrey spominjala si peticiju... i dosta stvari koje bi dosta mogle pomoći.
Što se tiće financiske pomoći , potrebna nam je jer ipak sve se vrti oko tog prokletog novca.
Operacija nije toliki problem jer će Filip biti operiran u Osiječkoj bolnici , nego rehabilitacija. Njemu će bit sve plaćeno ,no ja ako mislim biti s njim moram to platiti.
Ne znam, ne bi htijela da ispadne da od nekog dramćim novac, već ako netko želi pomoći financiski ili u bilo kakvom drugom obliku može te se obratit Gospođi Štefok (urednica Večernjeg lista rubrika OTVORENO )
Ona ima sve potrebne imformacije a i bilo bi dobro da ide sve preko medija tako da bi se onda i izvještavalo o cijelom slućaju.
A mogle bi se uvrstit i peticije, što je sve napravljeno....
Jer ako dobijemo negativno rješenje minimum tri godine ćemo ćekat na Ustavnom sudu RH. A to bi onda doista bila katastrofa.
Pomagajte.....

i još...

Svoje donacije za Filipa možete uplatiti na moj tekući račun Privredne banke Zagreb preko Opče uplatnice ( poziv na broj ili model 05 , žiro račun banke 2340009 - 1000000072 i broj tekućeg 3203002956 , Anita Dobrić , Sjenjak 89 , 31000 Osijek)
Ili ako se uplačuje u Privrednoj banci Zagreb onda ne plačate proviziju i samo vam treba broj tekućeg računa 3203002956 i moje ime i prezime.
Ako imate bilo kakvih pitanja na PP šaljem broj telefona .
O tome koliko i što želite donirati mom sinu to ovisi o vama... pomozite koliko možete.. Hvala .
Ja ću nastojati da razgovaram s urednicom Štefok da se objavi ime svih koji su pomogli u znak zahvalnosti.
Ninoćka mi se javila ( na moru je s obitelji ) pa kad se vrati pitaću je da li može negdje ubaciti apel za pomoć kod sebe .
Tako da cijeli slućaj bude u tisku konstantno i da usput vršimo pritisak dok ne donesu pozitivno rješenje u Ministarstvu zdravstva i socialne skrbi.
Dosad sam im poslala bar 100 meilova ni na jedan nisam dobila odgovor

Od čega boluje Filip?

Evo za sve one koji ne znaju što je Osteogenesis Imperfecta.
Filip je rođen carskim rezom zbog stava nožicama (u trudnoći nije ništa primjećeno ni na UZV pa je trudnoća vođena kao normalna...niti sam ja imala neke simptome koji bi me upozoravali da nešto ne štima s mojom bebom).Nakon poroda utvrđeni su mu frakture in utero(u maternici) svih dugih kostiju (frakture su bile vanjske i sve kosti koje su bile slomljene nakrivo su zarasle u maternici za vrijeme trudnoće). Duge kosti su vam podlaktica (obije ručice), podkoljenice (obije noge), obije ključne kosti, rebra . Bio je težak 3450g i svega 44cm dugačak.
Nakon diagnosticirane Osteogenesis Imperfecta, bolest krhkih kostiju frakture nastaju nakn manjih trauma (RTG rađen odmah po rođenju ,biokemiski nalazi alkalna fosfataza ,Natrij,klorid,kalcij,kompletna krvna slika,neke pretrage koji u krvi pokazuju koštanu izgradnju i razgradnju......
Rečeno nam je da ga po otpustu iz bolnice vodimo u Citogenetski labaratorij na Rebru jer oni ništa više ne mogu napraviti za Filipa, da će bit pravo čudo ako uopče doživi prvu godinu života, jer će se lomovi ponavljati i da se nemože ništa ućiniti da ih se spriječi...za OI nema lijeka.Da vjerovatno nikad neče sjediti i hodati jer su mu kosti preslabe.
Dolaskom kući počinje noćna mora kako okupati i presvuči djete a da mu blagim pokretom ne naudite. Patronažna koja nam je došla kuči nije ga htijela ni okupati jer se bojala( posve ju razumijem) .
Nakon mukotrpne borbe i konjskih živaca, fizikalne terapije Filip je počeo SJEDITI s 10 mjeseci okružen brdom pernatih jastuka , s 2.5 godine STAJATI i HODATI uz našu pomoć . Liječnici su ostali bez teksta jer nisu mogli vjerovati svojim očima,da tako maleno djete s tako teškom bolesti ima toliko energije, tvrdoglavosti, hrabrosti, borbenosti i volje da se sam uz pomoć prirode koja je nepredvidiva bori za svoj život.
Danas nakon 9.5 godina ima brojne deformacije ekstremiteta , prsnog koša,skračenje svih tetiva , probleme s zubima ( ova bolest napada i zube Dentinogenesis Imperfecta) , ali može krače hodati uz naš stalan nadzor i to na prstima .

opet problemi

Sve mi se čini da je ovaj moj topić postao neka vrsta dnevnika jedne mame s djetetom s pp.
Pišem ga jer mi pomaže da se osobodim stresa i frustracije koje prolazim i da se na neki načn ispušem kad mi ventili počnu popuštati od pritisaka.
Neko če od vas pomisliti da sam pošašavila... ko zna možda i jesam od tolikih silnih problema a i ko ne bi.
Zato ne zamjerite ovoj mami....
Nakon jučerašnjeg ponovnog izlaska slučaja moga djeteta u novine uslijedio je još jedan dobar i loš dan.
Naime ponovo su zakazale državne institucije koje nas guše iz dana u dan pa oped slijedi nova bitka.... dobila sam pismo gdje piše da za isplatu novaca kojeg nam duguje ova država nema sredstava za isplatu...tj u proračunu RH. (Iako je na sam slučaj reagirala osoba s najviše državne adrese)
S druge strane već sam negdje navela da nam je konačno odobrena doznaka za invalidska kolica u iznosu od 5700 kuna ...ali čovjek koji radi u ortopedskoj radnji jučer nam je donio katalog kolica i uljudno rekao da MORAMO nadoplatiti ostatak iznosa ako mislimo dobiti kolica za sina .
HZZO odobrava iznos od 5700, a kolica dođu nešto manje od 8000 kuna!!
Znači nema nam druge nego diči i četvrti kredit ako mislimo pokriti preostali iznos ili slati pisma molbe na sve moguće adrese ne bi li se neko smilovao i uplatio iznos koji nedostaje.

S druge strane ima ljudi koji misle na mog i najtoplije im se zahvaljujem ,premda im nikad neću saznati imena niti odakle su.



- 12:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.07.2005., srijeda


Beaglovi
Čitajući danas newse, forume naišla sam na nešto prestrašno, ovo me je fakat toliko zgrozilo da ne mogu normalno niti spavati. Po glavi mi se motaju razne misli i primisli. Sve do toga da sam i sama licemjerna gaduša, koja i dalje voli jesti kokice i ostale mesne delikatese. U ovakvim momentima se gadim sama sebi. Da baš previše ne skrećem sa životinjaa kojima je u ovom momentu stvarno potrebna pomoć, molim sve Vas koji možete, želite da nešto napravite da se ovo čuje, da se ovo vidi. Kopiram cijeli tekst sa newsa, kopirano je sa prijatelja životinja. Ljudi molim Vas pomognimo ovim psićima.



Prenosim s
http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.php?u=html/140705.html

Ostali linkovi:

video: http://www.prijatelji-zivotinja.hr/filmovi/beagle.wmv
galerija: http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.php?u=html/fbeagle.html
dopis: http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.php?u=html/dopisbeagle.html

14.07.2005. Prijatelji zivotinja pozivaju na prosvjed protiv pokusa i
ubijanja pasa beagleova na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu te donose
javnosti potresne snimke i fotografije

STRAVICNI POKUSI I UBIJANJE PASA!

30. lipnja 2005. u vecernjim satima na Veterinarski fakultet u Zagrebu
dovezena su 43 psa beaglea iz uzgajivacnice pasa za pokuse u Italiji.
Prema pouzdanim saznanjima dobivenima od djelatnika Veterinarskog
fakulteta, psi ce do kraja ovoga tjedna biti na pretragama, a od
sljedeceg tjedna ce se na njima poceti vrsiti okrutni pokusi koji ce
zavrsiti usmrcivanjem svih pasa!

Psi se nalaze u strasnim uvjetima: neprekidno zatvoreni u uskim
kavezima, medu vlastitim izmetom, bez dnevnih setnji te kontakta s
drugim zivotinjama i ljudima, koji su nuzni za socijalizaciju. Na
jednoj od fotografija snimljenih na Veterinarskom fakultetu, vidi se
limenka pive ostavljena na resetki kaveza, a prema svjedocenju izvora
s Fakulteta, tehnicari zaduzeni za brigu o psima nose pse drzeci ih za
siju umjesto da ih secu. Psi neprekidno laju, cvile i udaraju u
resetke kaveza, sto se moze vidjeti i na snimci, izludeni nekretanjem,
zatocenistvom, stresom i dosadom.

Prijatelji zivotinja pozivaju na glasan prosvjed koji ce se odrzati
ispred zgrade Veterinarskog fakulteta u Heinzelovoj 55 kod Croatia
busa, u cetvrtak, 14. srpnja 2005. u 12 sati, a prosvjed ce se
ponoviti i u subotu, 16. srpnja na Trgu bana Jelacica s pocetkom u 12
sati. Aktivisti ce transparentima, megafonom, dijeljenjem letaka i
prikazivanjem filma pozvati javnost i nadlezne institucije da ispitaju
zakonitost pokusa te da osude uzasnu praksu koja se pod sumnjivim
okolnostima odvija na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Na akciji ce
biti dostupne potresne snimke i fotografije visoke rezolucije pasa
zatocenih u kavezima Veterinarskog fakulteta.

Na Veterinarskom fakultetu vec se najmanje cetiri godine kontinuirano
obavljaju pokusi namjernog lomljenja kostiju zdravim psima, a potom se
prati zarascivanje kostiju. Upitno je jesu li pritom psi pravilno
anestetizirani, tko obavlja pokuse i u koju tocno svrhu. Prema
izvorima, psi se nakon pokusa koji traje do tri mjeseca rutinski
ubijaju, najvjerojatnije smrtonosnom injekcijom u srce, jer bi
klasicna eutanazija bila preskupa.


Prema clanku 28. Zakona o dobrobiti zivotinja, pokuse na zivotinjama
mogu obavljati pravne osobe, na temelju rjesenja o dozvoli obavljanja
pokusa koje donosi Ministarstvo poljoprivrede, sumarstva i vodnoga
gospodarstva, no, prema navodima glasnogovornika, Ministarstvo nije
nikada izdalo odobrenje za pokuse na beagleovima na Veterinarskom
fakultetu, sto znaci da se oni odvijaju ilegalno i da izvrsitelji
pokusa krse Zakon o dobrobiti zivotinja! Iako su kazne predvidene
krsenjem toga clanka izrazito male, Prijatelji zivotinja poslali su
prijavu Veterinarskoj inspekciji kojom traze inspekciju i prekid
pokusa na beagleovima na Veterinarskom fakultetu te kaznjavanje
prekrsitelja Zakona maksimalnim predvidenim kaznama.


Beagle je lovacki pas kojem je potrebno puno aktivnog kretanja. Poznat
je kao obiteljski pas, umiljat, drustven, prijateljski raspolozen
prema ljudima i privrzen cijeloj obitelji. Svaki beagle kojem ce
lomiti kosti na Veterinarskom fakultetu bi mogao biti vas pas. Zbog
postojanog genetskog koda, malenoga rasta i zahtjeva za hranom, ovo su
najcesci laboratorijski psi, koji se uzgajaju za pokuse u posebnim
uzgajivacnicama, u kontroliranim uvjetima te se tretiraju kao zivo
meso za pokuse. Kako je cijena jednog beaglea oko 600 eura, postavlja
se pitanje tko financira pokuse koji se na njima provode, rade li
djelatnici Veterinarskoga fakulteta svoj posao po pravilima struke
ili, sudeci prema aroganciji u izbjegavanju odgovora na pitanje o
pokusima na beagleovima, odraduju prljavi posao za neku drugu
znanstvenu ustanovu ili farmaceutsku tvrtku.

Trazimo da se ispita zasto djelatnici Veterinarskog fakulteta odbijaju
govoriti o tim pokusima, tko ih je odobrio i u koju se svrhu provode!
Odbijamo kao porezni obveznici i potrosaci financirati bescutne i
uzasne pokuse na zivotinjama, ciji je jedini rezultat ogromna patnja.
Pokusi na zivotinjama su izopacena i potpuno pogresna metoda
znanstvenog istrazivanja kojom se uludo trosi vrijeme i novac, a
nikome ne pomazu niti su nuzni za napredak medicine. Dok se ulaganje u
ispitivanja na zivotinjama nastavlja zastrasujucom brzinom, ocita i
razumljiva istina je da uporaba zivotinja u laboratorijima kao
nadomjestak za ljude, prije odgada nego pridonosi napretku medicine.

http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.php?u=html/140705.html
Užas
- 02:12 - Komentari (13) - Isprintaj - #

01.06.2005., srijeda


Sretno udomljeni
Očito u gradu Zagrebu netko čita blogove, pa tako između ostaloga i moj. Našla se dobra duša, kojoj nije stalo samo do životinja, nego i do radnika,na njihovu sreću. Tako su te dobre duše, čitajući moj vapaj u pomoć za nesretne radnike, shvatili da trebaju nešto učiniti. Radnici su zadovoljni, ja sam zadovoljna, a valjda i Vi. Pošto se niti jedna firma, nikakvi radnici više nisu javili valjda ne trebaju moju pomoć, mogu se primiti oko udomljavanja ostalih životinjica.
Više o udomljavanju čitajte na, recimo ovom linku
- 19:50 - Komentari (9) - Isprintaj - #

29.05.2005., nedjelja


Pomognite radnicima "Sljemena"
Još jednom Vas molim, sve Vas koji ste u bilo kakvoj mogućnosti da zaposlite, udomite ili na bilo koji način pomognete radnicima dotične firme. Svakako je dobrodošla pomoć i ostalim radnicima, koje isto tako pozivam na suradnju. Svi oni kojima je pomoć potrebna neka se jave, pa ću ih uvrstiti u listu pomozite nam, jer sami ne možemo.

Da li sam sada, ovim činom normalnija osoba? Bolja osoba? Naravno da nisam, ostala sam ista. Kako bi netko rekao bezobrazna, cinična baba. Jesam, pa kaj. Joj, da još podjelim sa Vama svu sreću koju u ovom momentu osjećam? Bolje da sam tiho, opet će se naći neki dušebrižnik koji će me napasti i reći da je ta moja sreća bez veze, samo zato jer je u ovom momentu ona direktno vezano uz jednu materijalnu stvar koju volim i koja mi je draga i kaj je najvažnije čini me sretnom. Jako sretnom osobom. Kako sam lajava saznati ćete o čemu se radi. Jednoga dana...

- 21:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #